Ana Kutleša
Prsti ti trljaju tjeme toliko jako da te gotovo boli. Potom, dugo stojiš pod hladnom vodom. Dok bos hodaš do kuhinje, na tabanima ti ostaju mačje dlake. Sirup od bazge iscurio ti je po frižideru. Počistit ćeš, ali nakon što popiješ kavu. Sipaš mlijeko, šećer, pališ kompjuter. Čitaš mejlove, vijesti, fejsbuk statuse. Misliš na more i svoj bankovni račun. U Zagrebu su izmjerena 32 stupnja. Razmišljaš o odlasku na tržnicu, ali odustaješ. Spužvicom koja smrdi na vlagu skupljaš gustu tekućinu s plastičnih polica. Pregledavaš kutove frižidera, ispireš tragove sirupa s vrećice ribanca. Na štednjak stavljaš veliki lonac, evo i sparine. Sipaš vrelu vodu u sudoper, pašta se mlohavo prekobicne u cjedilo.
Poslije ručka, dobio si mejl. Čitaš ga pažljivo. Dear Marko Kovačević, I received your contact from Amela Silovic… We would be delighted if you would participate in our programme. Travel costs and accommodation in Berlin are covered. Pitaš se gdje na prezime Silovic idu dijakritike. Nisi siguran da poznaješ ikoga tko se tako zove.
Ujutro je došao majstor za klimu. Kažiprst mu je iskrivljen pod pravim kutom. Priča ti da je godinama radio na baušteli u Njemačkoj. Bespomoćno zuriš u deformaciju. Zamišljaš ga kako postavlja kuhinju u nekom skupom berlinskom stanu. Tamo gdje će se uskoro sjeći odresci lososa, njemu oštrica pile prolazi kroz meso i kost. Dok puši na balkonu, mačka jede travu izniklu u tegli u kojoj si pokušao uzgojiti bosiljak.
Oni žele da predstaviš svoju seriju fotografija Otkriveno/Unveiled, zbog načina na koji otkriva kompleksnost patrijarhalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini si bio jednom, na pola dana. Ti nemaš seriju fotografija Otkriveno/Unveiled. Čitaš vijesti i fejsbuk statuse. Veseliš se da otputuješ u Berlin. Sine ti da sigurno misle na tvoju seriju Prikriveno. Gradski prizori sa ceradama: tko se potrudi, može u njima vidjeti kritiku patrijarhata. Jedino je država pogrešna.
Ujutro sve zatvaraš i pališ klimu. Uskoro stroj prestaje raditi i ne možeš ga više upaliti. Zoveš majstora, ali on je na putu za Bosnu, ide do svojih. Da nije osigurač? Ležiš na podu, na mjestu gdje ti se čini da najviše struji zrak. Mačka liježe pored tebe, dlanom joj prelaziš preko leđa i boka. Debela crna paučina njenih dlaka ostaje ti na koži. Osjećaj ti je od nekud poznat. Linjanje je prirodni proces mijenjanja dlake u životinja. Sam intenzitet linjanja vrlo je varijabilan i ovisi o brojnim čimbenicima.
Ti nikada nisi do kraja uredio svoju web stranicu. To se mora priznati. Osim serije Prikriveno, tu je još nekoliko razbacanih radova, a seriju posvećenu stanu u kojem si živio s bivšom djevojkom si maknuo. Tekst o seriji Prikriveno, u kojem je ta neka kustosica povezala cerade s odnosima moći u društvu, zapravo nikad nisi do kraja shvatio i nisi ga nikad zakačio. Ti nisi društveno-angažirani umjetnik, ti samo voliš lijepu fotografiju.
Na fejsbuku gledaš profile poznanika i kolega koji su otišli u Berlin. Sada su svi na moru, ali u vrijeme održavanja programa na koji su te zvali, bit će jesen i vratit će se u Berlin. MayaMar je sada preselila u Wedding, koji će postati novi Kreuzberg. U Berlinu bi mogao napraviti novu seriju fotografija gradskih prizora s ceradama.
Ne možeš spavati. Okrećeš se, taman kad utoneš u san, probudi te zvuk mačjih šapa na škripavom parketu. Napiješ se vode, pišaš, pred jutro zaspeš. Sanjaš da si u Berlinu i držiš predavanje o fotografijama iz serije Unveiled. Iza tebe se vrte portreti žena koje si uklanjaju dlake s lica. Jedna povlači neku vrstu flastera zajedno s kožom iznad gornje usne. Koža je puna crvenih točaka, a na flasteru su crne dlačice, minijaturni štapići koji sliče na strugotine metala. Svi pažljivo gledaju, slušaju riječi koje izlaze iz tebe. Kimaju s odobravanjem, ali nešto nije u redu. Cijelo vrijeme si u strahu da će te netko pitati kako su ti inače pokrivene Muslimanke dopustile da ih snimaš. Budiš se, treba ti tuš. Morao bi se javiti Marku Kovačeviću.
Kovačevića ima puno. Samo u Hrvatskoj, osoba s imenom Marko ima više od 30 tisuća. Marko Kovačević (Tuzla, 1982.) je bosanskohercegovački fotograf i umjetnik. Živi i radi u Sarajevu.
U Mostaru su danas izmjerena 34 stupnja. Njegov mejl je s točkom, a tvoj bez. U biografiji Marka Kovačevića koju si našao na njegovoj web stranici ne piše da je za vrijeme rata kratko živio u Zagrebu. Ne piše da je išao u 3 d razred u tvojoj osnovnoj školi, kao ni da je dobio ukor jer je pod odmorom stisnuo šamar Kreši Brekalu koji mu je rekao da mu je tata Srbin i da je Kovačević srpsko prezime. Ne piše da si i ti čuo tu priču i da si drugi dan saznao gdje živi taj Kovačević i onda si vidio da su njegovi donijeli iz Tuzle mačku, što je tebi bilo prilično čudno jer izbjeglice bi trebale bježati glavom bez obzira, a ne prije puta natjeravati mačke da uđu u košaru s poklopcem. Ne piše da je mačka obitelji Kovačević, izbjegle iz Tuzle, voljela izlaziti kroz otvoren prozor njihovog stana u prizemlju, a ne piše ni da si je ti jedno jutro zgrabio i strpao u kutiju. Ne piše ni ono što misliš da samo ti znaš, a to je da si u džepu imao žilet.
Kasnije, gledao si Derviš i smrt i jedino što si zapamtio bila je mačka na krilu muslimanskog svećenika. Kovačevići u Hrvatskoj su u najvećem broju Hrvati, dobrim dijelom iz bosanske Posavine, prema nekim izvorima iz srednje Bosne ili Mačkovca u okolici Nove Gradiške, a u manjem broju mogu biti i Srbi te Bošnjaci (iz bosanske Posavine). U prošlom stoljeću relativno najviše hrvatskih stanovnika s ovim prezimenom rođeno je u gradovima Zagrebu i Osijeku. U Ljubačama u Tuzlanskoj regiji, BiH svaki treći stanovnik prezivao se Kovačević.
Nakon što si mu pisao, osjećaš se bolje. Natjerao si se da odeš na tržnicu, poslije si popio kavu s kolegom. Za ručak praviš salatu i pečeš ribu. Usisavaš stan, natočiš si čašu bijelog vina koje si se na vrijeme sjetio staviti u frižider. Vas dvojca bi mogli surađivati, možda sâm poziv iz Berlina može biti vaš umjetnički rad. Je li već bilo takvih radova? Čini ti se da jest, ali ne možeš se sjetiti. Dio bijelog ribljeg mesa daješ mački. Novi majstor za klimu dolazi sutra u osam ujutro.
Svi su mu prsti ravni, ne puši i ne želi kavu. Kad ga pitaš hoće li klima raditi i nakon što ode, mrko te pogleda. Već za pola sata toliko je hladno da oblačiš hlače i majicu. Čitaš mejlove, vijesti, fesjbuk statuse. U Berlinu je izmjereno 15 stupnjeva. Pa opet mejlove. Hojla imenjače! Oči ti se otvore jače, puls ti se ubrza. Svi Bosanci koje poznaješ su dobričine i zajebanti. Doduše ne spominje zajednički rad. Javit će se kustosima, Amila ga je već pitala da li su mu se javili. Ali ništa od Berlina za mene, upravo sam se vratio iz Slovenije gdje sam s drugom peglao vjenčanja, moram biti izvan Šengena do novembra.
Mačka se zavukla u dio ormara u kojem držiš vunene veste. Vrijeme je da malo ugasiš klimu. Naručuješ ćevape i posežeš za bocom vina od jučer. Popiješ ju do kraja, izlaziš u šetnju. Čini ti se da si ljut, ali ne znaš zašto. Srećeš prijatelje, prelaziš na rakiju.
Ujutro je u stanu ponovno vruće jer je 10 sati, a ti spavaš i nisi zatvorio prozore i spustio rolete. Na wc školjci su tragovi mačjih šapa, a na podu oblak crne dlake. Nakon što si se popišao, odlaziš u kuhinju, puniš praznu mačju zdjelicu vodom, ti piješ vode. Još uvijek si lagano pijan. Spuštaš rolete, pališ klimu, uzimaš mobitel, vraćaš se u krevet, tipkaš mejl. Ne mogu vjerovati da nisam prije naišao na tvoj rad, serija Unveiled ti je stvarno maestralna. Malo me podsjeća na moju seriju Prikriveno, to je puno apstraktnije naravno, ali može se tumačiti kao kritika prikrivenih odnosa moći. Javi se ako ćeš dolaziti u Zagreb pa da popijemo nešto, imenjače. U Zagreb možeš i prije novembra 🙂 Gasiš zvuk na telefonu, ideš još odspavati. Kada se probudiš, naći ćeš propušten poziv, nepoznat broj, van Hrvatske.
Ana Kutleša
Ana Kutleša (Rijeka, 1985.) povjesničarka je umjetnosti i kustosica iz Zagreba. Članica je kustoskog kolektiva BLOK, posvećenog produkciji, edukaciji i istraživanju u području društveno angažirane umjetnosti. Autorica je više istraživačkih tekstova, a njene su kritike, eseji i prikazi objavljeni u različitim domaćim medijima. Pohađala je radionice kratke priče u Centru za kreativno pisanje i klubu Booksa, a njena priča "Redukcije" uvrštena je u zbirku "Dekameron 2020: priče iz karantene" (ur. Cerovac/Kurilić/Mežnarić, vlastita naklada).
ažurirano: 28/02/23
